Slijedim stope nevidljivoga Bića
Svjetlošću svojom osvjetljava mi pute
Dušu ispunjava mi neobična priča
Dok dodirujem srcem zvjezdane Mu skute.

I plovimo nas dvoje godinama tako
Načas se umirimo... pa plešemo po stazi
I po trnju hodimo, a to nije lako
Svaka riječ otrežnjava, ujedno i mazi.

Mudro zbori Učitelj mi drag
Sjemenka od misli, pronalazi u Duši tlo
Korijenom sad slijedi Ljubavni Trag
Tu Dobro pobjeđuje. Ne postoji zlo.

Na Putu smo od pamtivijeka
Lučonoša naše duše osvjetljava tamu
Univerzum beskonačni strpljivo čeka
Učitelj je vječno budan
Ne ostavlja me samu...

(safiris.blog2006)