Ostavljam za sobom energije stare
Otvaram sad prozore
Prekopavam ormare
I puštam Svjetlost u svaki dio tame
Mirisi i boje Dušu moju mame.
Osluškujem Planetu; što ima mi za reći?
Prepuštam se njenom ritmu
Ja počinjem sa njom teći...
I osjećam se lako kao ptica na nebu
Pupoljak u zagrljaju njenom,
Što miluje me kao malu bebu.
Tijelo se leluja i odjeću skida
Mjehurići svjetlosti tuširaju mi Dušu
Svaka rana, najstarija i najmanja
Iznutra počinje da se vida.
Udišem u sebe sve dugine boje
Treperavo lišće šapuće mi:
Uzmi! Uzmi! Sve je tvoje!
Sve je moje, sve je naše,
Energijom prizivam Proljeće u sebi
I darujem tu Svjetlost svima
Darujem ju Tebi!
(safiris.bog2006)
irida
bglavac
