Uvijek se pitam

Da l' sam mogla dati

Ljubavi više nego što sam dala

Da l' sam mogla pružiti

Nježnosti više nego što sam pokazati znala.

Najdražem biću u Svemiru cijelom

Kada prije ovog rođenja odredila sam

Biti jednim njenim dijelom.

I zahvalna sam cijelom nebu

Na prilici ovoj

Jer odrasti uz takvu Dušu

Veseliti se minuti novoj

Kad su radost, sreća, i ljubav

Pratile me putem njenoga oka.

Posrnula kad sam.. eto nje u nekoliko skoka,

Nježnom rukom, još nježnijim srcem

Ispunila je moje djetinje dane

Dok plovila sam kroz mladost

Svjetlošću svojom dokazale je da nismo same.

Otvorila je putove prema anđeoskom krilu

Poljupcima poklonila majčinsku ljubav milu.

I dok većina ljudi čeka,

Da Duše razdvoji nezaborava rijeka

Koristim priliku dok pored mene diše

Zahvaliti joj rukom što stihove piše.

Na životu. Ljubavi. Radosti. Sreći.

Na svakoj suzi brižnoj, što iz oka znala je poteći.

Na svjetlosti i prilici da živim kao u bajci

Ova pjesma zahvala je

Mojoj najdražoj majci.

 

(safiris.blog2007)