Dok su ruke masera nježno prelazile preko njezina tijela, a meki zvuci ambijentalne melodije ispunjavali prostor, misli su joj laganim tokom kružile po umu. Pokušavala se opustiti, tjerala je samu sebe na zaborav, ali razmišljanja su bila jača od svega. Današnji događaji, jučerašnji, od cijelog tjedna... sve se vrtjelo i izmjenjivalo velikom brzinom.
Osjetila je mekani dodir na svojim leđima. Kružnim pokretima, ruke su se kretale uzlazno duž kralježnice, sve do vrata.Toplina i miris izmjenjivali su svoj ritam i u jednome trenutku, nešto se desilo. Kao da su se otvorila vremenska vrata, sjećanja su se probudila. Ali ne ona svježijeg datuma, nego neka stara, neprepoznatljiva, a opet toliko poznata.
Mijesto sjećanja nije sličilo ničemu zemaljskome. Boje i oblici, magličasto pastelnih boja, treperave svjetlosti i nježnih mirisa... sve je to obitavalo u jedinstvenoj harmoniji. Osjećala je gibanje samog prostora, tihe zvukove koji opijaju samu nutrinu, sve izvan nje a ujedno i unutar nje same. Cvijeće šarolikog oblika, različitih veličina i boja, međusobno je komuniciralo, kako mirisom tako i promjenom obličja i boja. Imala je osjećaj da se nalazi unutar jednog cvijeta. Ili ne... ona sama bila je cvijet. Istog trena osjetila je vrtlog radosti koji je prošao cijelom cvjetnom livadom. Sve latice i listići, kao da su narasli i mirisni tepih postao je još mirisniji, boje su se bljeskale jačim intenzitetom, a melodija koja se začula, kao da je izlazila iz anđeoskih glasova. Da, sjetila se tog davnog života, kada je duša bila smještena u Nebeskome cvijetu. Bezbrižna, ispunjena svjetlošću, ljubavlju i srećom.
Rajski vrt, mitsko mjesto.... ili stvarnost neke druge dimenzije? Iz tih sjećanja naglo ju je dozvao u sadašnjost dodir maserovih ruku, koji je lagano prelazio od vrha tjemena, preko kralježnice, do samih stopala. Prvo je osjetila umirujuću toplinu koja kruži po cijelome tijelu, koja je polako prelazila u hladnoću. Hladnoću buđenja u ovome materijalnome svijetu. Mirisi ,koji su bili uspavani, počeli su draškati sluznicu nosa. Protegnula se i ostala još nekoliko trenutaka u ležećem položaju. Misli su joj bile opijene sjećanjima .
Nebeski cvijet njezine Duše, tek je počeo pupati. Da bi u potpunosti procvao, treba mu Svjetlost sa samoga Izvora. Zaronila je... duboko, duboko u sebe... Roni i uživa u toj potrazi.
bglavac
irida
med.mlijeko
