Uplovljavam u najtišu luku nutrine

Jer ljudska je Duša kao nebesko more

Na mjesto gdje obitava kraljevstvo miline

A tihovanje nudi tražene odgovore…

 

Kadim se Tamjanom jer miris taj mi godi

Voštana zrnca zlaćanog su sjaja

Izvorište topline ka spoznaji me vodi

Zaranjam u sebe, put modroga beskraja…

 

Zrnca se sljubljuju, manja grle veća

Stvaraju zavjesu mirisnoga dima

Čiste mi prolaz gdje sakriva se sreća

I vječne radosti gdje uvijek vlada klima…

 

Nigdje izvana, sve odavno je u meni

Sada je Tamjan svjetlosni trag

Udah je sve dublji, um opijeni

Nosnice draška smolast' miris drag…

 

Duša se prostrla kao prazna zdjela

Izvana okupana svim bojama svijeta

Poželjela je i iznutra zapjevati cijela

Ispuniti se sadržajem od kojega sve cvijeta…

 

Već nazire se Svjetlo koje srce ljubi

Toplina se prelijeva po cijelome tijelu

Ljubav grli Dušu, kao golubicu snubi

Nudeći joj zagrljaj, k'o vjenčanicu bijelu…

 

Tamjan, taj mirisni zavodnik

Kad nemir se budi, čujem njegov zov

Misao kad nalikuje na prekomorski Titanik

On budi mi želju, za još jedan plov…

 

Tad

 

 

Uplovljavam u najtišu luku nutrine

Jer ljudska je Duša kao nebesko more

Na mjesto gdje obitava kraljevstvo miline

Tihovanje nudi  već davno znane odgovore…

 

(safiris.blog2009)