Uplovljavam u najtišu luku nutrine
Jer ljudska je Duša kao nebesko more
Na mjesto gdje obitava kraljevstvo miline
A tihovanje nudi tražene odgovore…
Kadim se Tamjanom jer miris taj mi godi
Voštana zrnca zlaćanog su sjaja
Izvorište topline ka spoznaji me vodi
Zaranjam u sebe, put modroga beskraja…
Zrnca se sljubljuju, manja grle veća
Stvaraju zavjesu mirisnoga dima
Čiste mi prolaz gdje sakriva se sreća
I vječne radosti gdje uvijek vlada klima…
Nigdje izvana, sve odavno je u meni
Sada je Tamjan svjetlosni trag
Udah je sve dublji, um opijeni
Nosnice draška smolast' miris drag…
Duša se prostrla kao prazna zdjela
Izvana okupana svim bojama svijeta
Poželjela je i iznutra zapjevati cijela
Ispuniti se sadržajem od kojega sve cvijeta…
Već nazire se Svjetlo koje srce ljubi
Toplina se prelijeva po cijelome tijelu
Ljubav grli Dušu, kao golubicu snubi
Nudeći joj zagrljaj, k'o vjenčanicu bijelu…
Tamjan, taj mirisni zavodnik
Kad nemir se budi, čujem njegov zov
Misao kad nalikuje na prekomorski Titanik
On budi mi želju, za još jedan plov…
Tad
Uplovljavam u najtišu luku nutrine
Jer ljudska je Duša kao nebesko more
Na mjesto gdje obitava kraljevstvo miline
Tihovanje nudi već davno znane odgovore…
(safiris.blog2009)
irida
bglavac
