Kako da duša ne bude mi blaga
Čim misao krene put azurnoga svijeta
U sebi joj šapućem; Planeto moja draga,
Kad dotakne te ljudska ruka, neka tlo procvjeta!

Gdje zateže te smeđa pustinjska kora
Kišne kapi nek' natope preplanulo  ti lice,
Strmi kanjoni svjedoci su svih bora
Koje s plavoga neba promatraju ptice.

Ti nebeski putnici kao sateliti kruže
Ne bi li pronašli netaknut zemljin raj
Gdje ljudi s prirodom još uvijek se druže
Darivajući jedno drugom svoj zvjezdani sjaj.

U krajičku duše, energija se jedna budi
To Majka Zemlja zagrljajem sjaj taj štiti
Na pladnju svoga srca  plodove nam zrele nudi
Ponornice vodu bistru poželjeh ja piti.

I već jedan izvor o čarima svojim pjeva
Rastvara se na dlanu, rukavci se nižu
Listovi trepere, magijom dolina sijeva
Kojom se energije sve životne dižu.

Kako da duša ne bude mi blaga
Čim misao krene put azurnoga svijeta
U sebi joj šapućem; Planeto moja draga,
Kad dotakne te ljudska ruka, neka tlo procvjeta!

http://safiris.blog.hr