Uzavrela bura dušom nježnom hara
Valovi zaklonili su i obrise sunca
Kapljica se svaka o stijenju razara
Sklanjajući vidik do svjetlosnog vrhunca.
Što činiti sada, kad buka je i lom
Pomahnitali virovi vuku prema dnu,
Utočište pronaći gdje mišljah da je dom
U kamenome zdanju, na čvrstome tlu?
Ili zaroniti snažno u duboko more
Potražiti smiraj međ' zvjezdanim cvijećem
Um ne razaznaje što dolje je, što gore
Kad svakojake primisli na putu ovom srećem?
Utihnuti ću misao ... barem na čas...
Al' valovi ne daju, udaraju sve dublje
Potiskujući umilni unutarnji glas
Na scenu nastupaju gromovite trublje.
Odluka je pala, sad roniti neću!
U ovom se trenutku biserje ne traži!
Uzjahati ću val, i pronaći si sreću
Odlučnost je sada ta što dušu mi draži.
I vjetar se nasmiješio, otkinuo je val
Što stvoren je da moja ga duša osvoji
Za leđima je ostao zapjenjeni žal
U modričasto tmurnoj uzavreloj boji.
Kao hrabri surfer sad dižem se do neba
Moj val je svukao zastrašujuću masku
Pretvara se u jednoroga, nježnog kao beba
Od svojega tijela stvorio je dasku.
Sretnik sam jer ova ponuda je čast
Koju sa radošću sad prima duša moja
Tuzi ću oduzeti svu željenu vlast
Surfer sam na valu svih duginih boja.
bglavac
irida
