Svjetlosni zagrljaj jutra
U vrtu zapuštenom gdje cvijeće ne cvijeta
Isti ću prizor ugledati i sutra
Jer ljubavi ovoj baš ništa ne smeta.
Ograda ju štiti od ljudske ruke
Na tren se čini, kao napušten cvijet,
Al' procvjetala je radosno, bez imalo muke
Ljepotom svojom uljepšala svijet.
Priljubljena meko uz stablo snažno
U okružju visoke zelene trave
U jutarnjoj rosi lice joj vlažno
Danima stoji uspravne glave.
Pitam se; Tko je slobodnije biće?
Da li čovjek koji kroz ogradu viri,
Ili njena duša s onu strane priče
Koja slobodu sa samotnošću miri.
Poželjeh joj podariti bez ograde tren
I osjetiti jutrom svu životnost njenu
Jedan klik, i ponuđen je zagrljaj snen,
Spojene duše kroz objektiva zjenu.
Još jedan svjetlosni zagrljaj jutra
U rajskome vrtu gdje ova ruža cvijeta
Možda će osvanuti iznova sutra
Okrenuti glavu od prizora ovog
Za dušu moju, bilo bi šteta.
edin.kecanovic
irida
bglavac
