Svjetlosni zagrljaj jutra

U vrtu zapuštenom gdje cvijeće ne cvijeta

Isti ću prizor ugledati i sutra

Jer ljubavi ovoj baš ništa ne smeta.

 

Ograda ju štiti od ljudske ruke

Na tren se čini, kao napušten cvijet,

Al' procvjetala je radosno, bez imalo muke

Ljepotom svojom uljepšala svijet.

 

Priljubljena meko uz stablo snažno

U okružju visoke zelene trave

U jutarnjoj rosi lice joj vlažno

Danima stoji uspravne glave.

 

Pitam se; Tko je slobodnije  biće?

Da li čovjek koji kroz ogradu viri,

Ili njena duša s onu strane priče

Koja slobodu sa samotnošću miri.

 

Poželjeh joj podariti bez ograde tren

I osjetiti jutrom svu životnost njenu

Jedan klik, i ponuđen je zagrljaj snen,

Spojene duše kroz objektiva zjenu.

 

Još jedan svjetlosni zagrljaj jutra

U rajskome vrtu gdje ova ruža cvijeta

Možda će osvanuti iznova sutra

Okrenuti glavu od prizora ovog

Za dušu moju, bilo bi šteta.

 

 

 

http://safiris.blog.hr