Dah po dah... korak po korak
Teče slap našega života
Sazdan je od zvjezdanih niti
U njem’ leži sva skrivena ljepota.
Teče on polako...pa ubrza malo,
Spušta se niz stijene
Strmoglavo pada...u kapima pjene.
Dugine je boje odjenuo pri padu
Sunča se na svjetlosti
Odmara u hladu.
Čarobna ga Svirala prati
Na tom Putu,
Melodija je odavno mu znana
Ali svaka kap života
Smisao svoj traži sama.
Na prepreke kad naiđe
Jedna kap će da ishlapi...
Neka druga radosna će biti...
Rijetko koja sa Dahom Života
Htjet će svoju Nebesku Nutrinu zbiti.
Koja kap je Duša Tvoja?
Možda ona što na vjetru blista
Dahom Života kad raznesena bude
Jer susrela ju Duša ista!
Ili možda ona,
Koja Dah Života nečiji će biti...
Korak po korak... preko stijene,
Poput anđeoske zjene
Čeka taj trenutak ,
Kad u isti Izvor
Obje će se Duše sliti.
(
bglavac
edin.kecanovic
