Eh, ti čudesni svijete!

Gdje nestali su spjevovi o ljepotama tvojim

Svi maštaju o pristizanju razorne komete

Gubeći dah u strahovanjima svojim.

 

Teorije zavjere, mržnje i ratovi

O anđeoskom svijetu nitko i ne zbori

Na buđenje zovu svi kozmički satovi

A u unutarnjem previranju duša sva romori.

 

Ono iznutra stvara vanjski svijet

Ako u svem' vidiš maglu, nosiš ju u duši,

Otkineš leptiru krilo, ubio si time cvijet

Cijeli jedan malen svemir tim se činom ruši.

 

Strahom od budućnosti, sadašnjost se gubi,

Jer pažnja je usmjerena na nešto izvan nas

I svatko očekuje tad udarac sudbine grubi

A sada i ovdje, u nama je spas.

 

Čega se to ljudi boje, ako vjeruju u Boga?

Tom se vjerom stalno diče, ako riječ ne laže,

A sa druge strane, prizivaju tamu zloga,

I u svakom drugom biću istu tamu traže.

 

Eh, ti čudesni svijete!

Gdje nestali su spjevovi o svjetlosnome miru

Dok čovjek iščekuje  nalet razorne komete

U tom strahu daje hranu energetskome vampiru.

 

Zato ovdje i upravo sada

Ovom pjesmom ja ostavljam Svjetlosti trag

I vjerujem da postoje Ljubav, Mir i Nada

I Svjetlosni zagrljaj , čovjeku i Bogu drag.

 

 

http://safiris.blog.hr