Gle, prekrasnog li doživljaja!

Kojega Priroda darovala je meni

Kroz maleno stvorenje zvjezdanoga sjaja

Dok tijelo hladila sam u krošnatoj sjeni

 

Tko bi rekao da sjena tako godi,

U opuštenom stanju aura blista

Dok maleno Vretence po stopalu mi brodi

Kao da je koža, slatka voda bistra.

 

Ponoćno plavetnilo njegovih krila

Prvoga je dana tek dotaknulo prste

Dodir nježan, nevidljiv, kao noćna svila,

Pitanje se nameće; od koje li je vrste?

 

Drugoga dana, gle ponovnoga čuda!

Sa nebeskog svoda blagoslov stiže

Vilin konjic zastaje, po stopalu vrluda,

Već trenutak kasnije, ka sunašcu se diže.

 

Trećega je dana još nježnije me taknuo

Sa jezerske je površine i družicu poveo

Pokret jedan, oboje, sa obzora je maknuo,

Vilinsku bajkovitost u auru je doveo.

 

Gle, prekrasnog li doživljaja!

Kojega Priroda darovala je meni

Kroz maleno stvorenje zvjezdanoga sjaja

Dok tijelo hladila sam u krošnatoj sjeni.

 

 

 

 http://safiris.blog.hr