Čovječanstvo posjeduje najsnažniju moć

Ikada stvorenu u svemirskom prostranstvu

Zagledan u sazviježđa ono gleda u noć

Umjesto da zapjeva o misaonom veličanstvu...

 

Što sve misao pokrenuti može

Toga tek rijetke duše su svjesne

Kad usmjere energiju,snopovi se množe

Meridijani postaju ulice pretijesne...

 

Tad misaona energija nov svijet stvara

Čovjek je u njoj zvjezdan moreplovac

Ljuska od prošlosti, temeljno se rastvara

Na vrijednosti gube materija i novac...

 

Prva misao malen čamac gradi

Druga već sklapa veslo mekog drva

Na Izvornome zdencu Duša se već sladi

Posljednja u nizu, sad misao je prva...

 

I svaka riječ izrečena, na svoje mjesto sjeda

Osjećaj darovan, Izvorištu svom se vraća

Novi svijet iscjeljuje, poput tečnoga meda

Energija se topla širi, Zemlja ju prihvaća...

 

Izgrađuju se vrtovi, drveće cvijeta, lista,

Zapušteni travnjaci nude tepih svoj

Dječji osmjeh radostan zaigrano blista

U zajedništvu stopljeni su, svijet tvoj i moj...

 

Čovječanstvo posjeduje najsnažniju moć

Ikada stvorenu u svemirskom prostranstvu

Zagledan u sazviježđa ono gleda u noć

Umjesto da zapjeva o misaonom veličanstvu...

 

http://safiris.blog.hr 2009.g