Prizor je sličan SF romanu
U jednoj tihoj noći bez ijedne zvijezde
Dogodilo se negdje, u nečijem stanu
I dio je strane vanzemaljske najezde ...

Potiho, da ne čuje susjed sa strane
Malena bića u odjelima od sive kože
Poželjela su okusiti malo ljudske hrane
Jedina riječ je bila; ne vjerujem Bože!

Ne vjerujem
Da došli ste sa namjerom zlom
Kako otkrili bi koju tajnu tijelo krije
I da čovjeka odjelit ćete sa zemaljskim tlom
Odvesti na planetu gdje sunce ne grije...
Pa vratiti kao konzervu koju načeo je nožić tup
Ugraditi čip u glavu ili vrat
Smijati se zaboravu,
Jer čovjek je bio i ostao glup...
Ne vjerujem
Da ste jači i od Anđela Čuvara
I da Božja Duša dozvoljava takve stvari
Jer bit je u stvaranju, a ne da se razara
Iako promjenit treba sve što vremenom se kvari...
Kažete da sve to traje eonima dugim
I da svjetske sile u hipnozi leže
Ali Dušu predajem ja svjetovima drugim
Sile tame od tuda već vjekovima bježe...
I nije da ne razmišljam o svemirskom brodu
O Zvjezdanim Bićima sa neke planete
Ali trenutno se radujem ovozemaljskome hodu
Male sive molim... neka me prelete...

Potiho, da ne čuje susjed sa strane
Malena bića u odjelima od sive kože
Shvatila su da čovjek nije dio nihove hrane
Jedina riječ je bila ; Zahvaljujem Ti Bože!


Prizor je sličan SF romanu
U jednoj tihoj noći bez ijedne zvijezde
Dogodilo se negdje u nečijem stanu
I možda je dio onostrane najezde...