Nepoznatim putovima Duša ljudska hrli
Ili su joj poznati svi svjetlosni puti?
Oduvijek i zauvijek ista Svjetlost nju sad grli
Sa nježnošću dodiruju je ljubavni skuti.

Ljudsko tijelo nudi hram, tek prijevozno sredstvo
O kojemu se tako loše za života brinemo
Zaboravljamo na svoje božansko sebstvo
Iskrica tek sijevne, kad leđa povijemo.

Tad u pomoć dozivamo, anđele i Boga
I nudimo obećanje koje u zaborav pada
Opija nas materija, ovozemaljska droga
U dodiru sa Svjetlom ne nalazimo slada.

Možda je to školovanje, stepenica jedna
Ili odabir koji svi moramo proći
Životna priča Duši našoj vrijedna
Kao svjetionik kapetanu u uzburkanoj noći.

Tad nastupa trenutak u kojemu svi šute
Tijelo odlažemo kao kaput stari
Probuđena Duša grli svjetlosne skute
I za materiju više ne mari.

Zašto onda ne zapitati sebe;
Kojim to putovima Duša moja plovi?
Zašto sad i ovdje susrećem baš tebe
Čija je to Svjetlost što u zagrljaj nas lovi?

Nepoznatim putovima Duša ljudska hrli
Ili su joj poznati svi svjetlosni puti?
Oduvijek i zauvijek ista Svjetlost nju sad grli
Sa nježnošću dodiruju je ljubavni skuti.