Prethodne godine gazde mog malog vrta bili su puževi golaći. Crveni, sluzavi, neukusni čak i patkama vodili su kolo po vrtu, u paradajzu, u salati, rotkvici i oko tikvice.

Ništa ih nije zaustavilo, pivo, limeni rubovi, skupljanje. Svako veče u sjaju večernje rose krenuli su u juriš, izasli iz nekošenih živica i nije ih se moglo nabrojati. Nakon nekog vremena digli smo ruke i ostavili ih da smažu i posljednje ostatke tih nekoliko glavica salate, ponekog hrabrog paradajza i stabljika.

I susjedi su se žalili da ih se ne mogu otarasiti.
Susjedi su bili na straži svaki dan a mi smo tek rijetko dolazili zbog više manje opravdanih razloga.

Prošle godine korov je vodio glavnu riječ. Sječam se kako sam negdje pročitao zaključak s kojim se potpuno slažem a to je da korova zapravo nema već  je to samo biljka koja se u krivo vrijeme našla na krivom mjestu.

Međutim, upravo je to problem kada se on tako brzo razraste, zaguši ono što posadite, obgrli i stabljike i plodove i od slaka ili nekog sličnog živahnog korova uskoro ne vidite gdje su vam gredice.

Ima puno savjeta što i kako učiniti (pritom ne prihvaćam korištenje kemikalija) ali onaj najosnovniji je – rad i redovna posjeta vrtu. Uz svu ljepotu, ljubav i želju vrt kojeg ne pogledate tri tjedna teško da će preživjeti napredovanje biljaka koje u tom vrtu nazivamo korovom. Sad imam knjigu o korisnim i ljekovitim biljkama, sigurno ću ih naći u vrtu gdje mi napreduju kao korov.

Međutim, kakav god bio to je vrt s nekoliko gredica u kojem se može posaditi nešto povrća i uz malo sreće to i probati. A okus? Neprocjenjivo prema svemu što možete dobiti na tržnici. Jest da vas košta deset puta više ali okus se ne može usporediti. Osim toga to je salata koju “sam ja uzgojio” od onih malih listića koji su tek provirili iz zemlje ili iz teglica da bi  jednog dana postala krasna hrskava salata.

Jednom ću imati više vremena, tad ću koristiti mjesečev sjetveni kalendar za poljodjelce, vrtlare i pčelare i posvetit ću tome više vremena i kao prvo uspostaviti komunikaciju sa svima koji se tamo nalaze bez obzira vidjeli ih ili ne vidjeli. Za sada na našu suradnju moramo pričekati dok moji posjeti ne postanu redovitiji i trajniji. Do tada molim još malo strpljenja.

DailyOM 8.veljače 2011. R

Zajedničko stvaranje s prirodom

Svjesno vrtlarenje

Phil

Razmišljajte o vrtlarenju na jedan novi način; obrađujte vaš vrt s osjećajem zajedništva te ga osluškujte i tražite dozvolu.

Vrtovi nam nude izuzetnu priliku da se povežemo s našim pravim jastvom i da se prisjetimo našeg mjesta u svijetu prirode. Umjesto da našim vrtovima pristupamo kao jednostavnoj investiciji energije, na čitav process vrtlarenja, od sađenja sjemenki do branja plodova, možemo gledati kao na način da produbimo naš svjesni odnos sa stvaralačkom silom svemira.

Ako smo našu namjeru  umjesto dominantnog, ili  direktivnog stava  prema prirodi, spremni promijeniti u onu ko-stvaranja, onda ćemo možda  otkriti duboki mir i obnovljeni osjećaj divljenja.

Da bismo suradjivali u tom stvaranju, osnovno je da započnemo sa zajedničkim uvažavanjem. Dok stvarate vaš vrt u partnerstvu s prirodom, poštujte zemlju, vodu, insekte i životinje te koristite  organsko sjemenje, zdravo tlo i hranjiva.

Isto tako možete i komunicirati s biljkama, insektima i elementima koji se nalaze u i oko vašeg vrta na način da redovito odvojite razdoblja tišine  te pritom osluškujete  poruke koje oni možda imaju za vas. Kad se spremate za berbu svježeg povrća ili prekrasnih cvijetova možete čak prvo  zamoliti za dozvolu. Zatražite li otvorenog srca uvijek ćete dobiti odgovor.

Zamislite kako bi bilo da otpustite neke aspekta vašeg ljudskog svijeta u korist preciznosti i sigurnosti prirodnog okruženja. Na primjer,možda  odlučite da ćete zaboraviti vaš kalendar i saditi u ritmu uskladjenom s mjesečevim mjenama. Ili, možda nećete više obratiti pažnju  na sat već zaljevati vaš vrt obzirom na poziciju sunca na nebu.

Većim usklađivanjem svog vrtlarenja prema uputama prirode postat ćete otvoreni prema čitavom novom svijetu čudesa, dok istovremeno izgrađujete  osjećaj uvažavanja između ova dva svijeta.

Kad se prepoznamo kao suradnici, ko-stvoritelji sa zemljom i svijetom prirode zajedno, naš odnos prema okruženju se počinje mijenjati. Više nemamo potrebu kontrolirati uvjete oko nas već se prepuštamo savršenstvu svega što jest.

Izvor: www. dailyom.com