Kad ruku položim na svoje tijelo

Energija zaplovi kao nebeska lađa

I sve je na određeno mjesto sad sjelo

Netko mi šapuće: Svjetlost se rađa!

 

Kad osmijeh poklonim drugome biću

Uzvraćeni osmijeh nagrada je najslađa

Tad duša uživa u ovom nektar piću

Netko sretno šapuće: Svjetlost se rađa!

 

Kada misli krenu na udaljene pute

Energetsko tkanje njihova je građa

Misli zažubore, il' tišinom šute

I tad Netko šapuće: Svjetlost se rađa!

 

Kad ruku pružim drugom ljudskom biću

Znam, da ljubavlju tada sam vođena!

Netko ispisuje ponajljepšu priču

Naslov zažubori: Svjetlost je rođena!

 

http://safiris.blog.hr