U snu me pohodila Golubica bijelog perja

Na raskršću putova nijemo je stajala

Kao tihi poslanik svjetlosti i biserja

Dva suprotna puteljka tijelom je razdvajala.

 

Dva suprotna puta, dva životna izbora

Duša se zapitala; kojom stazom poći?

Obilaska nema, koračati se mora

I u snu ja poželjeh zatvoriti oči.

 

Iza mene povorka se kreće, svadbeni je pir

Jaka buka, mnoštvo ljudi, raskošnost svih boja

Uhvatih u sebi šapat:  zemaljski je ovo hir,

Izbor je na tebi, odluka je tvoja.

 

Golubica bijelog perja, zablista u trenu

Umilnim mi očima kroz auru proleti

Lepet ovaj razbudi mi dušu umornu i snenu

Na nebeski odabir svjetlošću podsjeti.

 

Povorka je bučnija, ljudi me dozivaju

Golubicu bijelu nitko ne primjećuje

Naizgled se čini kako svi uživaju

Veselje i opijenost dušu im usrećuje.

 

U daljini, u prašini, gubi im se trag

Tijelo mi obuhvaća nezemaljski mir

Rukama osjećam paperjasti dodir blag

Uranjam u davno znani svjetlosni vir.

 

Od tog trena svjesno, kroz život me prati

Ispunjava dušu, i kad svjetlo je, il' tama

Golubica bijelog perja k Naručju me vrati

Svjetlosnom zagrljaju sred božanskoga hrama.

 

Koji obitava oduvijek i zauvijek

Tek podsjetnik je povremeno potrebno otvoriti

Prati nas u stopu, kroz zvjezdani vijek

Naručje svjetlosno gdje lijepo se odmoriti.

 

 

http://safiris.blog.hr