Kad pjesnika više ne bude

Hoće li i ptice zaustavit' svoj pjev

Kukci tihi zuj u proljetnoj travi

Oko promatrača gledati kroz teleskopsku cijev

Vijoriti se uvojak na miloj dječjoj glavi.

 

Kad pjesnika ne bude više

Hoće li misao nestati kao potopljena Atlantida

Duga sa neba, svoj trag da obriše

Da li će postojati čulnost, osjetilo dodira i vida?

 

Može li ikada pristići to doba

Kad pjesnici više ne budu postojali

Možda je sve ovo tek generalna proba

Za sve one koji stihom Univerzum su obojali.

 

 

Kad pjesnika ne bude više?

 

Pjesma će i dalje Oceanom teći

Jer sve jednom stvoreno, pulsira, diše

I lako je  bezriječjem energiju izreći.

Kad i otkucaj srca pjesmu sklada

I udisaj jedan o ljubavi piše

Bez ijednog slova...

Bez ijedne riječi...

 

 

http://safiris.blog.hr