Energije razne kolaju po tijelu

Brzinom munje izmjenjuju mjesto

Zaklanjaju pogled na svjetlost bijelu

Dešava se ponekad,ili pak često.

 

Suvremeno vrijeme prepuno je stresa

Grub dodir nam smeta kad štit je oslabljen

Tad stanice prepune su ljutnje ili bijesa

I najmanji atom mira, sad bude razgrabljen.

 

Svaki se kotač vrti svojim smjerom

Usklađenost ne postoji, gubi joj se trag

Sve tumačimo tuđom lošom namjerom

Odbojan je onaj, još jučer nam drag.

 

Gdje tada se skriti od samoga sebe

Još stvoreno nije takovo mjesto

I ponajmanji bijeg,  sve jače nas grebe

U tome trenutku svi griješimo često.

 

Jurimo pozornicom što životom se zove

Sudaramo  nemilice, budimo žedni

Upadamo iznova u neprilike nove

I samima sebi najmanje smo vrijedni.

 

A dovoljan je jedan maleni trenutak

Kad misao utihne, i ispusti svu vlast

Čovjek više nije uznemireni lutak

Koji ljutnji daruje energetsku čast.

 

Sve dugine boje sad slažu se u nizu

Kotači se okreću u melodiji sklada

I svjetlosni dodir opet nam je blizu

Tihi šapat daruje poznatoga slada.

 

(safiris.blog2009)