Energije razne kolaju po tijelu
Brzinom munje izmjenjuju mjesto
Zaklanjaju pogled na svjetlost bijelu
Dešava se ponekad,ili pak često.
Suvremeno vrijeme prepuno je stresa
Grub dodir nam smeta kad štit je oslabljen
Tad stanice prepune su ljutnje ili bijesa
I najmanji atom mira, sad bude razgrabljen.
Svaki se kotač vrti svojim smjerom
Usklađenost ne postoji, gubi joj se trag
Sve tumačimo tuđom lošom namjerom
Odbojan je onaj, još jučer nam drag.
Gdje tada se skriti od samoga sebe
Još stvoreno nije takovo mjesto
I ponajmanji bijeg, sve jače nas grebe
U tome trenutku svi griješimo često.
Jurimo pozornicom što životom se zove
Sudaramo nemilice, budimo žedni
Upadamo iznova u neprilike nove
I samima sebi najmanje smo vrijedni.
A dovoljan je jedan maleni trenutak
Kad misao utihne, i ispusti svu vlast
Čovjek više nije uznemireni lutak
Koji ljutnji daruje energetsku čast.
Sve dugine boje sad slažu se u nizu
Kotači se okreću u melodiji sklada
I svjetlosni dodir opet nam je blizu
Tihi šapat daruje poznatoga slada.
(safiris.blog2009)
edin.kecanovic
irida
bglavac
