Ako postoji još zemaljskih ljudi
Onih iskonskih ,pravih pustinjskih duša
O narodu ovome neka svatko prosudi
U uvjetima vremenskim gdje caruje suša ...

Kažu kako pleme primitivno misli
Jer ne zna za tehniku i zvukove mašine
I u spilji drevnoj svi su se stisli
Tijela prekrivenog talogom prašine...

Pismo je u slikama, neobičnih boja
Cijela povijest zapisana nečijom rukom
Prekriva ju crvenilo u nekoliko sloja
Nanešeni možda u starosti i mukom ...

Kako čovjek današnjice ubrzano sudi
Prema vanjskom liku izgrađuje shemu
I ne pita Aboriđina; Što mu on to nudi ?
Znanje koje stavlja "znanje" u radosnu dilemu ...

Dovoljno je uvidjeti lakoću kojom se kreću
U potrazi za malom kapljicom vode
Sa zahvalom u srcu svakom koga susreću
Stopala ih nose puteljcima slobode...

Zahvaljuju Majci Zemlji na staništu i hrani!
Zahvaljuju Ocu Suncu na toplini kada grije!
Svakom grmu, pojilištu, obrušenoj grani
Iz očiju im tada krijesnica mala sije...

Možda čovjek današnjice shvati jednog dana
Divljaštvo se krije u mržnji i bijesu!
Dotaknut će ga tada suza Aboriđana
Možda će poželjeti uživati u krijesu ...

Onoj maloj vatri koju kremen pali
U zvjezdanoj noći Mliječnoga Puta
Kad osjeti plamen, htjet će da zahvali
Duši Aboriđina koja nesputana luta...

(safiris.blog2008)