Rukama osluškujem, što tuđe tijelo zbori?
Gdje dodir je leden, ili možda gori
Energije kad šapuću, il' tutnje u dubini
Igra dviju duša, uz razgovor, u tišini…
Mislima osluškujem, što tuđa misao mi zbori?
Prepuštena Svemiru, il' se u nutrini bori
Kad misao svaka nalikuje bodljikavoj žici
Opire se slobodi, kao krletka ptici…
Energijom osluškujem, što tuđa energija zbori?
Nevidljivim riječima bol potiho žubori
Nitima se hvata, a hvatište ne nalazi
Topi se k'o snijeg na suncu,i gubi na snazi…
Zašto je to tako, gdje energije trag se gubi?
Možda duša ljudska sama očekuje dodir grubi,
Jer kad patnju odabire kao životnu školu
Lekciju savladava o tjelesnome bolu.
Kako vratila bi samu sebe do Božanske Biti
Do tog trena osjećaje duboko će skriti
Ne znajući kako nakuplja se energija snažna
Za otpustiti vratašca, lozinka je važna.
Voljeti sebe kao Božansko Biće!
Osluhnuti nutrinu, sve njezine priče
Kojima osvještava i na budnost zove
Prihvatiti bolesti kao izazove nove.
Iscijeliti sebe, jer Duša to može!
Svjetlošću prostrujiti po tijelu, ispod kože,
Samo je pitanje koliko to uistinu želi
Izaći iz patnje, da li ju veseli?
Energijom osluhnuti; što Izvor nam poručuje?
Prihvatiti pošiljku kroz Svjetlost kad izručuje
I spoznati kako sve je dio planiranoga puta
Otpustit energiju kad tužna je il' ljuta.
Rukama osluškujem, što tuđe tijelo zbori?
Gdje dodir je leden, ili možda gori
Energije kad šapuću, il' tutnje u dubini
Igra dviju duša, uz razgovor, u tišini…
irida
bglavac
