Šaputava svjetlost kroz tijelo prolazi

Netko nježno sunce u ruke mi stavlja

Poželjeh prepustiti se ovoj nježnoj snazi

Podariti si tren zvjezdanoga slavlja.

 

Mekoća te aure obavija mi tijelo

Grleći atome satkane u meni

Iz centra pulsira sjajno svjetlo bijelo

Nudeći mi stih, radostan, a sneni.

 

Koje li lakoće u izmjeni riječi

Ružičasti potok sad u meni žubori

Kapljica svaka jednu ranu liječi

I na istom mjestu, pahuljicu tvori.

 

Pahuljica raste, u kuglu se pretvara

Pune su mi ruke njezine mekosti

U kuglici nova životnost se stvara

U svemiru novome, tek rođene svjetlosti.

 

Iz dana u dan, kroz živote razne

Igram se u sebi, na načina sto

Šaputava svjetlost nudi zagrljaje mazne

Samo čovjek nikako, ne prepoznaje to.

 

Kad podaren je tren zvjezdanoga slavlja

Prepušteni plutamo u ovoj nježnoj snazi

Netko nam u ruke nježno sunce stavlja

A šaputava svjetlost kroz tijelo prolazi.

 

 

 

http://safiris.blog.hr