Kako je teško biti stranac
Putnik što zaostaje u tuđemu kraju
Na vrata navuči zaštitni lanac
Maštati o Domu i njegovome sjaju ...

Jednom, tek na kratko
Osjetila sam to na vlastitoj koži
Tada i kolač u ustima ne djeluje slatko
A tuga za tugom u grudima se množi ...

Ne postoji jastuk koji upiti će suze
Sakupljene u tišini kada ne vidi nitko
Tuđina od čovjeka najtoplije uze
Vodu ne osjećamo mekano i pitko ...

I tanjur je pun , a sitosti nema
Novac tek nakratko utjehu stvara
Kako pobjegli smo uspješno od naših problema
Al' u Duši nešto potiho se razara ...

I sjećanja krenu prema malom stanu
U kojemu nalazi se sve toplo i milo
Na meki krevet, knjigu , najfiniju hranu
O kojoj svako veče ,srcu nam se snilo...

Udaljenost postaje eonima daleka
Drago biće tek slika na listu papira
Zagrljaj zamjeniti će od angore deka
Ali nema dodira što po kosi dira ...

Prolaziti će godine, mjeseci i dani
Stranac više nije stran , stvoren nov je svijet
Ali u trenucima kad ostajemo sami
Mislima krećemo na jedan dalek let ...

Na maleno mjesto koje blista u noći
I isijava uvijek poznati nam sjaj
Do topline pokušavamo u grudima doći
Topline Doma koji podsjeća na Raj ...