Danas putujemo do Svjetlosnog grada
Puteljak od kristala do njega vodi
Umornoj Duši on prava je nagrada
Za anđeoskim tragom dok radosna hodi.

On zidova nema...
Sve izgrađeno je vibracijom glasa
Na oblacima bijelim nalik na pjenu
Kao lađa na moru sad se talasa.
Pa nestaje u izmaglici...
Čini se da sve je nalik fatamorgani,
Jer prikazuje se samo Duši-Sanjalici
Čim pomisli; Gle! Mi nismo sami!

Tad izranja iz nepoznatog svijeta
Hram sagrađen od svjetlosnih niti
Nema udaraca čekića i dlijeta
Udah nježan sve atome na okup će zbiti.

Sve pulsira, otkucava, diše...

U ritmu Jednote
Grad od svjetla budi se i spava

Nevidljivim slovima bajkovito piše
O Unutarnjem Svemiru
Prepunom  božanske ljepote.