srcemsrcu

1

Broj Merlina

tko sam ja?

Upisao:

srcemsrcu

Pismo iz pakla!

Evo teksta za piljarice i princeze. Raj i Pakao su u čovjeku, Bog i Sotona su u svakome od nas. Tek onaj koji spozna zlo u sebi može postai jak i težiti dobru. Piljarice vjeruju samo u dobro u sebi. Priceze vječno sumnjaju i nastoje poboljšati svoju sliku u zrcalu univerzuma. Princeze spoznavaju ta dva simbola, dvije suprotnosti ljudskoga života, bog, sotona, anima, animus, dobro, zlo, plus minus, a koji će prevagnuti na libri ljudskoga života je vječno pitanje koje još uvijek nije našlo pravi odgovor. Rezultat ovisi o nama samima o našoj ljubavi, znanju i vjerovanju. Dinaja i ja čitamo iste knjige i dugo u noć diskutiramo pročitano. Drag nam je autor MIRO GLAVURIĆ i njegove knjige "SOTONA" i "PAKAO". Pismo iz pakla je jedno poglavlje iz njegovog "PAKLA", knjige koja poziva na razmišljanje o bogu i sotoni, raju i palku, animi i animusu, dobru i zlu i evo mi vam ga večeras ostavljamo na čitanje.

Upisao:

srcemsrcu

Nešto malo o ljudskosti!

Vjerujte mi dragi Magicusi, ON gore promatra, sve vidi, čuje i zapisuje. Istina je bio sam odlučio ne pisati više na Magicusu. Razlog? Vrijeđanje i uvrede koje je Safiris nabacala na Dinaju. Dinaja je kritična kada se radi o tekstovima, a naročito o poeziji koja je posvečena ČOVJEKU. Njeno pitanje "Tko je siromah?" je ostalo bez odgovora, njen tekst je završio među kukoljem, a Safiris je napisala bezbroj uvreda o Dinaji čovjeku, Dinaji terapeutu, prozvala ju je naznalicom, kradljivcem tuđeg znanja. Sve je to napisala u svojim komentarima, poslala meilom Borivoju, a on to opet objavio na Magicusu. Tada sam se zapitao da li je to moguće? Danas sam odlučio staviti ovaj tekst o ljudskosti jer me je ponovo malo uzrujao jedan komentar koji se dira u Dinajin karakter. Mislim da je ljudskost jedna od osnovnih karakteristika koje bi u životu trebali njegovati.

Upisao:

srcemsrcu

NARCIS I STRAH

Stidljivi ljudi koji uvijek sviraju drugu violinu, savjesni službenik koji savršeno i besprijekorno izvršava svoje zadatke, stapajući se s okolinom, redatelj u gledalištu, ili psihoanalitičar koji sjedi iza svog pacijenta da bude što neprimjetniji, svi su oni pod sumnjom da izbjegavaju svjetla pozornice za kojima talentiran čovjek teži.

Upisao:

srcemsrcu

Tingl- Tangl, hram pjesnika i filozofa

Sad već davne 1964., u prostorijama konobe „Staro Petrovo selo“, koju će koju godinu kasnije pisac Vjekoslav Majer krstiti kao TINGL-TANGL, u Mesničkoj ulici br. 15a, na dan obljetnice samoubojstva Sergeja Jesenjina nekolicina hrvatskih pjesnika, Gustav Krklec, Vjekoslav Mayer, Vesna Parun, Salih Alić, Berislav Nikpalj utemeljili su subotnje okupljanje pjesnika koje su nazvali „Jutro poezije“. Alternativna "rupa" u koju su zalazili tada neetablirani pjesnici, pisci, glumci, slikari, glazbenici, kao i filozofi, liječnici i suci. Tamo je Bela Krleža ispijala vino, Milivoj Slaviček jeo grah, a boem Salih Alić, koji se družio s Tinom Ujevićem, recitirao poeziju pred mnoštvom posjetitelja. Tamo je navraćala i Vesna Parun, tadašnji mladi gimnazijalci upijali su suvremenu filozofiju Vanje Sutlića, prozu Novaka Simića, svijetsku poeziju koju su recitirali tek izrastajući glumci Vlasta Knezović, Enes Kišević, Darko Čurdo, Mladen Budišćak, Mile Rupčić i Zdenko Jelčić. Vremenom, ova multikulturalna tribina, sa svojom otvorenošću prema svim pjesničkim stilovima i svima koji u pjesničkom smislu imaju što reći, uz to sačuvavši ujevićevski šarm boemskog ozračja, postala je kultnom tribinom ne samo u Zagrebu nego i u cijeloj Hrvatskoj. Tek osamdesetih godina prošlog stoljeća slična se altrenativna, izvaninstitucionalna okupljališta pojavljuju u New Yorku, Londonu, Amsterdamu...

Upisao:

srcemsrcu

Uvijek sam bio grandoman.

Da ne ulazim u dublje rasprave o razlici u efemernosti ljudi i leptirova, navest ću samo jednu ljudsku prednost...ako ima čime može i razmišljati. Da je misliti lako svi bi ljudi bili mislioci, ali to je očigledno teško pa ljudi rađe kopaju, oru, hendeče, blanjaju, sjeku drva, zidaju, kopaju rudu u dubokim rudnicima da bi tu istu rudu pri paklenim vrućinama ubacivali u visoke peći.

Upisao:

srcemsrcu

ISTINITA BALADA O VELIKOM MAČKU I MALOM MAČKU

Ovu baladu je dinaja poklonila Maji za rođendan. U međuvremenu je u Švicarskoj balada objavljena kao dvojezična slikovnica za djecu i odrasle. Moj švicarski prijatelj slikar Karl Sauter je predivno ilustrirao ovu skoro istinitu priču. Na koricama slikovnice piše "Ovim djelom se grle Švicarska i Hrvatska" Negdje u proljeće ćemo doći u Hrvatsku i promovirati slikovnicu, a za sada na kraju teksta pogledajte jednu od dvadest prekrasnih ilistracija koje se paraleno sa tekstom šire slikovnicom.

Upisao:

srcemsrcu

Veliki svijetski teatar

PEDRO CALDERON de la BARCA (Madrid, 17. siječnja 1600. - Madrid, 25. svibnja 1681.), najveći dramatičar španjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnog vijeka španjolske književnosti. U mladosti se odlučio za vojničku karijeru, a 1651. godine se zaredio i neko vrijeme živio na dvoru kao kraljev kapelan. Isusovački đak i svjedok propadanja španjolske moći, Calderón je pjesnik epohe koja je živjela u obmanama slavne prošlosti, te mu nedostaje spontanost i vitalna snaga jednog Lope de Vege, ali je nadoknađuje poniranjem u psihu svojih junaka i majstorskom dramskom tehnikom. Njegove "Komedije" mogu se podijeliti na religiozne, filozofske i tragične. Napisao je oko 200 kazališnih komada, od kojih su 80 kratka crkvena prikazanja u jednom činu (autos sacramentales) koje su se izvodile pod vedrim nebom i u koima obrađuje motive iz Starog i Novog zavjeta. Od svjetovnih su mu drama najpoznatije Život je san (1653.) i Zalamejski sudac (1652), koje se još i danas s uspjehom izvode.