Član srcemsrcu

Upisao:

srcemsrcu

OBJAVLJENO:

Tingl- Tangl, hram pjesnika i filozofa

Tingl- Tangl, hram pjesnika i filozofa
Sad već davne 1964., u prostorijama konobe „Staro Petrovo selo“, koju će koju godinu kasnije pisac Vjekoslav Majer krstiti kao TINGL-TANGL, u Mesničkoj ulici br. 15a, na dan obljetnice samoubojstva Sergeja Jesenjina nekolicina hrvatskih pjesnika, Gustav Krklec, Vjekoslav Mayer, Vesna Parun, Salih Alić, Berislav Nikpalj utemeljili su subotnje okupljanje pjesnika koje su nazvali „Jutro poezije“. Alternativna "rupa" u koju su zalazili tada neetablirani pjesnici, pisci, glumci, slikari, glazbenici, kao i filozofi, liječnici i suci. Tamo je Bela Krleža ispijala vino, Milivoj Slaviček jeo grah, a boem Salih Alić, koji se družio s Tinom Ujevićem, recitirao poeziju pred mnoštvom posjetitelja. Tamo je navraćala i Vesna Parun, tadašnji mladi gimnazijalci upijali su suvremenu filozofiju Vanje Sutlića, prozu Novaka Simića, svijetsku poeziju koju su recitirali tek izrastajući glumci Vlasta Knezović, Enes Kišević, Darko Čurdo, Mladen Budišćak, Mile Rupčić i Zdenko Jelčić. Vremenom, ova multikulturalna tribina, sa svojom otvorenošću prema svim pjesničkim stilovima i svima koji u pjesničkom smislu imaju što reći, uz to sačuvavši ujevićevski šarm boemskog ozračja, postala je kultnom tribinom ne samo u Zagrebu nego i u cijeloj Hrvatskoj. Tek osamdesetih godina prošlog stoljeća slična se altrenativna, izvaninstitucionalna okupljališta pojavljuju u New Yorku, Londonu, Amsterdamu...

Evo  vam malo atmosfere "Tingl-Tangla", koju smo mi širili na cijeli Zagreb. Ujutro bi recitirali u starom Tingl-Tanglu u Mesničkoj 15. pa bi nas tu i tamo Pjesnik Tomičić i njegova Ana pozvali kod sebe na kakav jedsnostavan ručak: grah sa suhim mesom i vino, a onda smo mi, naravno bez Vlaste Knezović,  nastavljali svoju  kažnjeničku-pjesničku ekspediciju kroz uspavani nedeljni Zagreb.

Darko je recitirao Ujevića i Šimića, Enes Jesenjina i samog sebe, Mile Lorcu i Jesenjna, Mladen Majetića i Krležu, a ja Villona, Micheaua o Quenoa......Opis slijedi...

"Dok vjetar more ore, Bernarda,
mornari ranjavaju zore, Bernarda...
dvije su palme dva puka bogalja,
i miris naranača fantastično je grozan"...

grmjelo bi iz kakvog zagrebačkog ćumeza gdje je delanec bio jeftiniji i ljudi bi se u strahu snebivali, ustajali i bježali iz birtija, mada su bili okorjeli pjanci, otpušteni i aktivni kriminalci, ubojice ne privremenom zatvorskom otpustu, penzionirani policajci i doušnici tajne policije i noćne dame navikle na svašta.

Čovjek bi mogao pomisliti da je taj razbarušeni momak negdje s mora...Iz Zadra, Palerma ili Alicantea... A nije...

To je bio moj Enko iz Ključa...iz Bosne, gdje brižni očevi, naoružani sačmaricama prate svoju djecu u školu, prteći snijeg do koljena u raskvašenim opancima da ih vukovi ne pojedu i međedi ne dođu glave.
Nema tamo i nikad nije postojala nikakva Bernarda, a sigurno je nema ni sada četrdeset godina nakon toga...Što više garantiram vam da kroz Ključ nikada ni autom nije prošla nikakva Bernarda, a i kuda bi i prošla kroz Ključ...?

Gdje se to, molim vas, ide kroz Ključ?
Možda je kakav Bernhard u odori njemačkog Wermachta i zalutao u Ključ u kakvoj akciji čišćenja terena od partizanskih bandi i tamo bio priklan dok se išao pomokriti iza prvog grma...
Hajdučija....moj Bernhard ...Hajdučija...nikakva Bernarda.
Tamo žive Hajrije, Fatime, Mare i Kosare...

Bježali su od nas mladih, kosatih, razdrljenih i s bičkijom u vunenoj čarapi, jer smo bili bjesni, a cure nas voljele jer smo bili ludi i lijepi...

Kakvo more...? Tko ga ore? Gledali su nas u strahu za svoje živote i bježali iz bircuza glavom bez obzira. Nikad nisu vidjeli mornare koji ranjavaju zore i bojeći se za svoje skupocijene, a počesto i ucjenjene glave, nestajali žurno u jutarnjim maglama zagrebačkih predgrađa.

Nisu mogli zamisliti dvije obogaljene palme u čijem ranjavanju nebi sudjelovali Darko, Enes, Mladen i ja koji smo bili i pod sumnjom da smo jedini mogli znati kakav okus ima narandža. Zamislite narandžu kojoj je okus fantastično grozan.......Ajde zamislite ako ste junaci...
Ne možete?
Mi smo to mogli....
Darko bi onda vikao za bježećim ljudima i drhtećoj posluzi:
"Ne časti me travaricom" i da da će on sam sebi plaćati piće i da će se u gluho doba ustati i odgristi spomeniku nos...te da neće spomenika on što hoda bos....

Uplašeni ostaci gostiju bi plaćali piće i gledali nas zadivljeno, jer i najokorjeliji zločinci i prigradska sirotinja i noćne dame imaju nekakvo lijepo, sažaljivo poštovanje prema umjetnicima. Možda i zato što im pružaju iluziju da ni oni koji su dotakli dno nisu baš najgori na svijetu.

Zatim bi se dotad mirni Mladen ustao i govorio ledenim glasom monolog iz nekakve predstave da je najbolje pucati u glavu...da neki pucaju u grudi, ali da on najviše voli u glavu, da on ne voli ranjavati nego da je najbolje odmah u glavu....i da je to njegov savjet i to bi ponavljao dok ne bi i najhrabrijima u krčmi popustili živci.

I još bi govorio da "človeka zvlečeju z maternice kak pesa krvavog, a gda su ga prestali boleti zubi, javlaju se križa, a če ga nisu obesili, vumre kakti pošten človek".

Uplašeno osoblje se potajno povlačilo prema telefonu da pozove interventu policiju, ali dok bi policija stigla ja bi uspio još izvikati pretstavljajući se kao Asurnatsirpal III, a tako sam i izgledao s mojih metar i osamdeset i osam, kosurine do ramena, mrkim obrvama preko očiju koje sjevaju, a riječi sama poslastica:

"Kako su tri bila zida oko grada Tele kad sam došao ja. ...da su se uzdali u te zidine i da nitko nije izašao iz grada da mi stopala poljubi i kako sam srušio te zidine, pobio tri tisuće vojnika, odveo stoku i ovce, uzeo plijen i spalio pohvatane poglavare te kako sam nekim vojnicima odrezao ruke i noge, drugima odsjekao uši i prste, a mnogima iskopao oči, te kako sam napravio brdo od glava i kad sam polazio da nije baš mnogo što ostalo od grada Tele."

Tela...Jadna Tela...Gradić...Babilon je drhtao pred nama, a ni Kineski zid nije predstavljao neku ozbiljniju prepreku...

Kod odlaska ili nakon što bi nas izbacila hitno pozvana policija bi nam se oko vrata vješale naše lijepe, mlade djevojke, zadivljene našim ludilom i odlazile s nama u naše mračne i hladne podstanarske izbe na ljubav i nježnost koju smo im nudili u izobilju.

KLIKALICE

SADRŽAJ UPISAO

Član srcemsrcuMerlin1 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana srcemsrcu dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

🔝

KOMENTARI

  • 15.02.2009. 18:49h

    Član mlabosMerlin9 Brzo si reagirao....svaka čast!!! Da i ja sam sa svojim društvom, studentima, povremeno svraćala u TINGL TANGL, i opijali smo se atmosferom... ustvari kad se sjetim...da smo u to doba bili dijelom svjetskog pokreta mladih, prvi nakon drugog svjetskog rata, woodstock, flower power, kad se samo sjetim što sam sve doživljavala na ulici od ljudi...danas mi moja kćer ne može vjerovati....naravno još kao gimnazijalka bila sam jedno ljeto u Engleskoj, a tada se po Evropi nakon Mary Quant naglo počela širiti nova mini moda....ja sam valjda bila prva ili među prvima u Zg...ljudi su zamnom pljuvali, križali se, nazivali me k..... a ja sam tvrdoglavo uzdignute glave prkosila svima....danas ne mogu nešto mlađi od nas niti shvatiti koliko je to zapravo bilo avangardno...pionirsko probijanje puta...
  • 15.02.2009. 19:03h

    Član srcemsrcuMerlin1

    Dinosaurusi

    Ja se još dobro svega sjećam i to mi ponekad smeta. Pamćenje...? I mi smo bili mladi i nismo vjerovali svojim starijim da su i oni bili i mladi i ludi.Kad se sada sjetim svih naših ludosti i ja sam sebi prestajem vjerovati..., a moža su to ipak sentimentalni izmišljaji ishlapjelih staraca...? Možda...?....,ali što mogu kad se tako dobro sjećam...:-)))
  • 15.02.2009. 19:24h

    Član mlabosMerlin9 da, sjećanja jesu, ali ne žalim za njima niti bih išta mijenjala, možda nekome stvarno ide na živce prisjećanje što je bilo, posebno što se to pripisuje ishlapljelim starcima :))), to jest život u prošlosti, jer budućnosti ionako nemaju...pa je to kao normalno ali ako su to i sentimentalni izmišljaji...jako su ti dobri i zanimljivi...pa ti samo hrabro dalje...generacijo
  • 15.02.2009. 19:40h

    Član srcemsrcuMerlin1 hvala Majo, moji sentimentalni izmišljaji me hrane, jačaju neurone u mojoj glavi, odličan su lijek protiv jednoumlja i krajnosti kojima su mnogi ljudi skloni. Ne podnosim osude, nekorektne kritike, kritike koje nisu konstruktivne, ne podnosim ni one koji nisu u stanju podnijeti kritiku. Smatram da nitko nema pravo određivati smjernice tuđega života. Prisjećam se naših susreta u Tingl- Tanglu kada smo gutali misli onih koji su znali više od nas. I danas gutam misli onih koji znaju više od mene u nekom području. Uvijek sam spreman na dijalog i spreman sam priznati svoje neznanje o nećemu, jer jedino tako mogu još nešto naučiti. Uh raspisao sam se generacijo, ali nekako imam osjećaj da me ti dobro razumiješ...:-)))

IZDVOJENO

Energetske tehnike

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

SVETA LUCIJA

BOŽIĆNI UKRASI

ENERGETSKE TEHNIKE

ISCJELJENJA

MAGAZIN

MAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuMAGIFON - Životne promjene, sudbinaPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I Ching

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, sretan dan vam želim.Lp

  • Član vanessavanessa

    dobar dan!

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dobro veče!

  • Član vanessavanessa

    *♥*laku i mirnu noć

  • Član iridairida

    radimo, radimo, stalno pridodajemo nove mogućnosti

Cijeli Chat

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Zbrka u teatru Teatar i paradoks