U panteonu Divodrva Vilovite šume, Jazbin (athu. Zemljat - Gospodar Svjetopoda) zauzima mjesto tihog Budopaza dubina i gospodara skrivenog života tla. Dok prastari Muvrem drži kozmičku stabilnost Svealana, a Trulen upravlja preobrazbom na samoj površini, Jazbin je onaj koji vlada svime što puzi, kopa i diše u apsolutnom mraku ispod šumskog tla. On je Božak neumornog rada, podzemne arhitekture i nevidljivih temelja šume.

Jazbin se gotovo nikada ne uspinje u krošnje niti se pojavljuje na Cenusom obasjanim proplancima. Njegov je svijet sabijen pod tonama teške, vlažne zemlje, stijena i isprepletenog korijenja. Manifestira se kao masivno, zdepasto i nevjerojatno snažno Biće koje spaja osobine prastarog šumskog medvjeda i gorostasnog jazavca. Njegova koža je sivo-crna, debela i potpuno otporna na podzemne oštre stijene i korijenje, prekrivena oštrim krznom na kojem su uvijek vidljivi tragovi svježe gline i humusa.

Njegova najistaknutija osobina su goleme, teške prednje kandže od crnog kristala. One nisu načinjene od obične kosti, već od neuništivog tamnog minerala, ili gorskog kristala, pomoću kojih s lakoćom kleše najtvrđi kamen i prokopava putove kroz sabijenu zemlju. Oči su mu sitne, ali sjaje jarkim, zlatnim sjajem poput užarenog ugljena. Taj sjaj omogućuje mu da u potpunom podzemnom mraku vidi svaku pukotinu i strukturu tla jednako dobro kao što ptice vide proplanke na Cenusu.

Njegovu nazočnost najavljuje tihi, prigušeni tutanj duboko u tlu, lagano podrhtavanje sitnih oblutaka na površini i zvuk teškog grebanja koji dopire iz špiljskih otvora. Jazbin djeluje kao pluća, cirkulacija i probavni sustav šumskog tla. Bez njegovog neprekidnog rada, zemlja u Vilovitoj šumi postala bi tvrda, suha i zbijena, što bi u konačnici dovelo do gušenja i odumiranja samog Muvrema.

Jazbin neumorno kopa i održava mrežu beskrajnih šumskih jazbina, tunela, prolaza i podzemnih špilja. On stvara putove kojima zrak i podzemne vode mogu nesmetano cirkulirati, omogućujući tlu 'disanje'. Njegovi labirinti služe i kao sigurno utočište za tisuće šumskih stvorenja tijekom zimskih mrazova, žestokih oluja ili velikih požara na površini.

Jazbin je i Predonarski Goskukop (athu. Gospodar kukaca kopača), pod njegovim su izravnim zapovjedništvom sva stvorenja koja žive i rade u zemlji – od jazavaca, krtica, lisica i zmija, pa sve do milijardi mrava, kornjaša, crva i ličinki. Jazbin ih vodi poput savršeno sinkronizirane vojske. Svaki crv koji rastače tlo i svaki mrav koji gradi mravinjak obavlja svoj 'mikro-posao' u Jazbinovo ime.

Kao Predonarski Rudokop (athu. Rudar i čuvar minerala), on kontrolira raspodjelu hranjivih tvari, ruda i dragog kamenja duboko u zemlji. On usmjerava magične minerale tamo gdje su najpotrebniji, često hraneći izravno kapilarni sustav najstarijih stabala kako bi im podario otpornost na vanjske bolesti i kletve. Jazbin je zatvoren, šutljiv i nesklon dramama površinskog Svijeta, ali njegova uloga u održavanju Balansa je nezamjenjiva.

Vetrovil (athu. Veliko Trojstvo Vilana, Trulen – Jazbin – Muvrem) Jazbin je u savršenom skladu s ova dva Božaka. Nakon što Trulen razgradi odumrli život na površini i pretvori ga u sirovi organski materijal, Jazbin preuzima taj sloj, miješa ga s dubokom zemljom, mineralima i zrakom, stvarajući savršeni, plodni humus. Tim humusom zatim hrani mrežu Muvrema, dajući Vrhovnom Božaku snagu za održavanje cijele Vilovite šume. Jazbin povremeno ulazi u tihe sukobe s Rastenom koji želi agresivno, divlje i nepredvidivo gurati svoje korijenje u svim smjerovima kako bi širio vegetaciju, Jazbin ga stalno spušta na zemlju i podsjeća da Svijetopod mora imati svoj jasan red i strukturu kako se tlo ne bi urušilo pod vlastitom težinom.

'Ritual skrivenog darivanja' provode Šumobića koja žive blizu zemlje (athu. poput šumskih Malirasta Rudokopa) i štuju Jazbina u potpunoj tišini. Njemu se ne grade hramovi na površini ... njegova jedina svetilišta su prirodne, najdublje špilje. Najveći čin štovanja je 'Ritual prvog grumena' na početku proljeća - sljedbenici tada golim rukama kopaju duboku rupu u tlu, u nju polažu glinene posude ispunjene tamnim medom, korijenjem i žitaricama, te rupu ponovno zatrpavaju, moleći Jazbina da podzemni putovi ostanu stabilni, a tlo plodno.