Obećanja se pretočila kao magla što klizi niz ulicu.

Bijeli led ispire zadnje misli, a bolestan strah ponovno rađa neke čudne snove.

Neću pokoriti obećanje što se pretvorilo u maglu, neću zaustaviti ruke što odlaze sve dalje od Sunca.

Neću ništa učiniti.

Imam samo tu jezgrovitu misao, isključenu iz svevremenskog, uhvaćenu u kapi vode.

Nedostajem si ponekad, nedostajem.

Ima me svugdje, nema me nigdje.

Ptica bi proletjela, da može, ispod trepavica, ali čvrsto su sklopljene.

Čudan je taj moj svijet sjena i magli, bijelih snježnih razvalina i visokih trava.

Još držim sve atome snage na malom skupu, ali vidim da se rasprušuju.

Skončava se i ovaj čudni dan.

Odlazim, no nadam se da ću ponovno ujutro izroniti u novu zoru, drugačija, a opet ista.

 

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4