Preko sjene što mi ograničava korak, prostor me podijelio na mirno i nemirno.

Sa izvora otkud više ne otječe voda krijepim umorne usne, a unutar sebe otkrivam lutalicu čije oči imaju oblik polumjeseca na nebu koje mi nije naklonjeno ovih dana.

Odbila sam iz sebe slane usne i zatvorila vrata nepoznatoj planeti, koja bi u konstelaciji s krhotinama priznanja išla protiv mene.

Gubim iz vida svoj koridor kretanja prema očima polumjeseca.

Kliznula bih u more života pa iz nečije duše uzela trunčicu i posadila je u svoje srce.

Teško se diše ovih dana, kroz prizmu vidim neku ljubav što ne nastanjuje moje podzemne hramove.

Iluzorno se hranim zaostalim mrvicama i prigibam glavu sve više prema tlu i hladnom mraku što postoji i nikada nije nestao.

Mnogo pogleda je izgužvalo moje srce, umotalo ga u svilene niti pa te poderotine pobacalo preko suhog izvora.

Mnogo iluzija je proletjelo  i rasplinulo se u milijun pravaca.

Iz uzorka svjetla uzela sam jedan trak i obukla ga, dok je iz morske školjke svirala glazba oceana i dubina.

Trak svjetla na mom tijelu obasjale su oči polumjeseca i dovele ga u čulnost iz koje se nečiji pogled probija točno do mene.

Ne postoji ništa. Samo iluzija u koju vjeruje izgubljena duša.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php