Mjesečev krug lomi moja pitanja na pola, zaboravljena u dubini noći dok sa usnama neba dolazim na korektnu udaljenost do tebe.

Nema te.

Ostao si zameten negdje u neposjećenim mjestima, neispijenim pićima, nedočekanim jutrima.

Bez govora, pločice mog mozaika stvaraju još jednu sličicu koju upućujem u prostor, a ti neupućen u moje tajne pitaš se otkud mi tolika inspiracija tvojim prisustvom na ovom globusu.

Ne slutiš ništa, a osjećaš sve.

Neispitan si…

Treba proći još puno vremena prije našeg susreta s nama u nama.

Ulazim u predjele nekih mjesta gdje se ne umire i ne živi – samo se postoji. Aplikacija ljubavi je još uvijek zalijepljena iza mirnot čela

Postojim... ostajem... zasjenjena za sve, osim za tebe.