Iz nekog poetskog sna gurnuta sam u praskozorje i ne snalazim se u tim novim jutrima.
To nisu moja jutra, to nije moje vrijeme.
To nije moje Sunce, koje mi siječe pogled i stvara bol u očima.
Zabolim li te bar malo, zaboli li te ikad moj pogled u očima neke druge žene?
Probudi me i umij mi lice modrom vodom tvog pogleda, ispuni svaku moju nadu svojom šutnjom.
Odaberi najfiniji parfem i u njega umotaj moje tijelo.
Neko vrijeme ostani uz mene, budi mi u modi ovih dana.
Pomakni tu kocku leda, koja svojim vrhovima probija moje srce i od njega stvara razderotine, koje ti donosim na dlanu.
Budi netko novi u mom životu, željna sam tvog mira i pogleda novog doba.
Nemirna sam, nepostojana na površini, u dubinama duše gubim se i tamo je taj tamni svijet gdje se predivno snalazim.
Živim plavim snom, a između dva udisaja hranim se tvojim postojanjem uz mene.
Taj šapat će probuditi moju dušu i uzdignuti je iz dna mora, dok sa mrtvog crkvenog zvonika sviraju našu najdražu pjesmu.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
(zabranjeno kopiranje, prerada, dorada, odrada, izrada i svi drugi oblici manipulacije i distribucije tekstova iz knjige "Sjena Duše"), a gore navedeni linkovi to i potvrđuju!
mkrmar
irida
