Pitanja su teška kao prostor koji nas dijeli.
Između dva daha uzimam treći, a ti me pitaš kakve misli mi lete iza čela?!
Koračam uskim stazama po kojima sam te htjela provesti, kroz vrijeme odvesti i nikada nas ne vratiti.
Nosim na lijevoj ruci trag tvoje ruke, nosim u srcu trag tvog dodira.
Kao mladu pticu stavljaš me između dlanova i, prelazeći preko praga, ostavljaš samo trag svog traga.
Zaustavi te misli što lete iza moga čela i odvedi nas na one staze otkud se ne možemo više vratiti.
S ove strane ponoći je lakše živjeti.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
irida
bglavac
