Pitanja su teška kao prostor koji nas dijeli.

Između dva daha uzimam treći, a  ti me pitaš kakve misli mi lete iza čela?!

Koračam uskim stazama po kojima sam te htjela provesti, kroz vrijeme odvesti i nikada nas ne vratiti.

Nosim na lijevoj ruci trag tvoje ruke, nosim u srcu trag tvog dodira.

Kao mladu pticu stavljaš me između dlanova i, prelazeći preko praga, ostavljaš samo trag svog traga.

Zaustavi te misli što lete iza moga čela i odvedi nas na one staze otkud se ne možemo više vratiti.

S ove strane ponoći je lakše živjeti.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php