Sve je tako prolazno. I ovaj tren koji je sad, bit će prošlost za sekundu. I ovaj dan, tako lijep... sutra će biti tek prošli dan... tek neka srijeda, malo oblačna, malo sunčana, u zoru ovog ranog proljeća.

Prolazi stvarno svaki trenutak, svaka kap vode isparava na suncu i svaka duša je sve bliže nekoj svojoj konačnosti. 

Most daleke glazbe dolazi do mene, kroz staklene riječi pokušavam se sjetiti rotacije prošlih trenutaka između nas, a ostali su u sjećanju.

Zašto je sve uvijek samo sjećanje?

Prolaznost nezaustavljivo uzima svoje, iako su drugi spremni točiti vodu u pijesak, nadajući se da tako pune neko svoje podzemno jezero, kao rezervoar za buduće sušne dane.

Za ovaj dan izmišljene su ove riječi ...

Kažu da znam kako u galaksiji postoji još jedna duša poput mene, koja je svjesna da nema podzemnog jezera, jer je sve…. prolazno.

http://shadowofsoul.blog.hr
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php