Latica ruže zalelujala je na jutarnjem povjetarcu, a nježan baršun s njene unutarnje strane zatamnio se, jer je daleka bijela obala gdje će povesti moju dušu da se odmori.
Ptice su odletjele i odnijele misli negdje prema istoku gdje je žuti disk objavio svoje carstvo i polako osvajao plavetnilo neba, dok rijeka nemira teče ispod njega.
Glas kao poklon. Pogled kao život.
Oplela sam se opet u svoje bijele velove, a čujem te kako rasplićeš nit po nit mirisa ovih lipa, tako ludog mirisa, da mi dušu opijaju i svojim krošnjama sjenu do mog balkona bacaju.
Opet ta misao, tanka kao zmija i hladna kao kamen uronjen u dno, izvire i nestaje u modrim daljinama.
Iz magle moje mašte duša ipak dolazi do svojih obala pa, izbjegavajući oštre stijene, odmara se na pustom žalu.
Kroz visoke trave kišne noći, hoćeš li me naći?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 NSK (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
