U rana praskozorja živiš svoje dane, prodornog pogleda i ranjenog srca.

Za tebe sam samo iluzija, možda netko iz dalekog mirisa neposjećenih krajeva ili čak tračak misli na tebe.

Daješ mi nove oblike, nove sjene.

Daješ mi i oduzimaš još više, bez ljudi, bez bliskih misli i osjećaja.

Vidim boje što se prelijevaju i u tom trenutku odabiremo odgovarajuće uloge.

Svatko bira svoj izbor, a izbor nas određuje.

Novi svijet uz tebe. Ah, kakvog li sna!

Začinjavam si dan mislima na tebe, kapi ovog jutra putuju na mjesto gdje ti dišeš.

Najmanje smisla ima u ovim riječima, jer to su riječi duše koje logičan um ne razumije.

Najviše ljubavi ima u srcu što kao bezimeno jato putuje iz svijeta u svijet, iz života u život.

Umorna sam. Nemam više snage za drugi let.

Ovo je moja luka.

 

http://shadowofsoul.blog.hr/

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php