Zatresli se snovi, probudila se noć.
Planine su ostale iza mene, more je kliznulo ispred kao zmija kroz travu, nečujno, tiho, nepovratno.
Na početku kao i na kraju, Mjeseca nije bilo, Sunce ima svoju jutarnju rapsodiju beskrajnih zlatnih nijansi.
Teško se diše, još teže se živi.
U hladnom pogledu nema pravca što rasplinjuje nedoumice.
Uzorak svjetla bolno siječe moje oči, osjetljive, polusklopljene, umorne.
Presjekle su se krhotine još više, a davno začeto nije se ni rodilo.
Između trepavica opet odlijeću bijele ptice u nepoznate daljine.
Zavjetrina više nije sigurno mjesto za počinak.
Otkriva mi se se moje prisustvo na ovom globusu.
Gubim tlo pod nogama, duboko zadirem u suštinu.
Sve se čini apstraktno, ali voda sa izvora više ne liječi i ne donosi spokoj. Bez navika, bez snova o iluzijama.
Oči samo lutaju po daljinama, srce se umorilo završavajući još jednu neispričanu priču.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
(zabranjeno kopiranje, prerada, dorada, obrada, izrada i svi drugi oblici manipulacije i distribucije tekstova iz knjige "Sjena Duše"), a gore navedeni linkovi to i potvrđuju!
bglavac
edin.kecanovic
