Probudili me noćni sati…

Prazno nebo odvodi na suhe obale gdje duša pleše svoj ples…

Sanjala sam da me u tim noćnim satima budi miris ruža.

Između svjetova nema granica, krijem se u krugu, a on nema kraja…

Ispred zrcala vidim prolaz prema drugoj dimenziji ljubavi, života i crvenih ruža.

Iznad vode lebdi sjena, sjena moje duše.

Slika bez posvete, glazba bez stihova, noć bez Mjeseca…

U kutu oka postojiš, skrivaš se, traješ…

Nema kraja…

Ljubav postoji u svakom obliku u kojem se daruje i zbog koje živimo, vraća nas na početak onih prvih osjećaja, prvog poljupca s tobom…

To odbačeno crveno svjetlo šeće od mene do tebe, a crvene ruže i dalje tiho šumore, kao velovi kiše što zastiru panoramu grada…

Pitam se kako bih ja živjela, da nisam srela tebe?

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://moj-plavi-svijet.blog.hr/

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4