Veliki tamni oblak lijeno ulazi u moje oči i najavljuje kišni dan.
Probudile su me tvoje ruke koje su nježno pomilovale moje čelo i ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da se to može dogoditi.
Tvoje medene usne su počele priču o jednoj plaži otkud se diže jutarnja magla i po kojoj ćeš me voditi jednog kasnog ljeta.
Gledala sam te, kroz pukotinu trepavica i bila sam svjedok tvog postojanja, a ritam mojih koljena neumorno je dočekivao svaku tvoju riječ, jer si znao da Sunce nestaje u tvojoj kosi, ako se pomakneš milimetar dalje od mene.
Spustili smo se u ponor, ali mu nismo dotakli dno.
Ostavili smo to za neke kasnije trenutke.
Razgalio si mi srce, slušala sam tvoj šapat i onoliko vatre koliko nosiš u svom srcu, pretočio si u moje.
Otvaraju nam se vrata za put kroz vrijeme, odvajaš taj element cjeline i ostavljaš nam prostor za igru tijela, za igru čuda.
Osjećaji čuda rade, zatvaram sve u eter, stavljam ključ na srce i u nekom četvrtom danu ponovno ću dočekati ovakvo buđenje.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
mkrmar
