Kroz topli vjetar s juga odletjele su bijele ptice ispod mojih trepavica negdje malo sjevernije i pitale te, misliš li na mene?
Pogled je spušten, žuti disk se jutros objavio stidljivo i laganom vatrom ušetao u osjetljive oči.
Je li meden okus tvojih usana?
Je li ovaj snijeg što se polako topi čuvar tamnih staza stvarnosti gdje se vraćam ili je samo putokaz do plavih snova kojima me zoveš?
U toj vječnoj igri pitanja i odgovora, sanjam kako dišeš, sanjam kako sanjaš.
I dalje osjećam taj susret i dalje prolazim tim snenim koridorima naše stvarnosti.
Osjetiš li?
Kad se pomaknu duge zelene zavjese u mojoj sobi, kad ih vjetar zaleluja, budi mi to plavo svjetlo snova i odvedi me tamo gdje se nježno voli.
Dok čujem prva jutarnja zvona, zatvaram ovu knjigu snova i pitam se: misliš li na mene?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
edin.kecanovic
irida
bglavac
