napisano: 18.7.2005. u 7:16h,
na portal Iskrica weblog,
a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=60385&order=desc
Zvijezde su pale u bezdan tame, duša se okomila sama na sebe.
Kroz moju budnu noć prolaziš kao koraljnim grebenom val, zaustavljaš se i nestaješ.
Ako možeš spojiti nebo i more zbog mene, mogu li ja, kao maestral, dodirnuti tvoje vlažne usne i ostati na tren?
Mogu li, želiš li?
Sa mojih golih ramena skidaš ruke kao krila mlade ptice i opet u daljini čujem tihe korake sudbine što najavljuje svoju glazbu srca.
Vječnost je između tih naših susreta.
Zvijezde su pale u bezdan tame, a duša opet ne zna što će učiniti….
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
irida
bglavac
