Ako mi nakon sedam dana bol proteče tijelom i odnese nemire, ako i opet bacim sjenu na naše staze gdje hodamo, molim te, povedi me u baršunastu noć i pokaži mi kako gori srce u očima, kako se tom tvojom dušom luta kao pustim beskrajima i zagrli moja ramena pa me upoznaj do kraja.

I kad na grebenu svojih nedosanjanih mladalačkih snova zastaneš i pogledaš iza sebe, vjeruj mi, to su samo stare staze koje su te vodile na neke krive puteve.

Mirnom molitvom sam zamolila Boga da mi pomogne da tebi pomognem.

Ako more ljubavi pretvoriš u sol, znat ćeš da je bijela boja tužna, znat ćeš da je suha noć teža od gomile neprospavanih godina i da ništa teže ne boli, nego ovo kroz što prolaziš.

Nemiri, koje nosiš, rasvjetljavaju tvoje puteve u mračne koridore gdje ni sam ne znaš raspoznavati ono što u tebi spava, a ne pokazuješ.

Imaš samo sebe, imaš mene u sebi.

Kreni i pod Mjesečevim baršunastim okriljem izmisli neko novo vrijeme za mene i tebe.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)