Mreže snova noćas su bile prebogate, izvukla se i jedna uspavana zmija i otplovila svojim putem.
Ovo mlado jutro, tako prepuno mirisa ranog kišnog proljeća proglasilo me nevjernom na 8 minuta i zaustavilo se u trenu u jednostavnosti tvojih postupaka otkud ne čitam nikakve priče sa zapletom i trajanjem.
Nenaviknuta sam na usne koje drhte, na ruke koje traže.
U svojoj zavjetrini dalekih sjena gledam te prepune mreže snova i osjećam se ne kao lovac, već kao Gorgona, ulovljena u vlastite mreže obmana, iluzija i lutanja između dva svijeta sumraka, tamo negdje u proširenim zjenicama nečijeg oka.
U zraku lebdi tajna šifra, drži me budnom i postavlja jasne kristale mog puta između ta dva svijeta sumraka i sjena.
Pjesma je ostala bez refrena, samo sam ja ostala ona ista.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
irida
