U snijegu su mi ostali zameteni tragovi, prekrilo ih je proljeće novog doba.
Nisam spalila sve mostove iza sebe, a kroz šumu emocija što rastu oko mog doma lijepo se vidi bršljan tvojih ruku kako se obavija oko mene i odvodi me u davno zaboravljene svjetove.
Nakon divnih trenutaka u tami, zelene zavjese su lelujale od laganog noćnog lahora, dok su se usne zaklinjale na oltaru tvog pogleda, da samo za tebe znaju.
Jedan leptir će obletjeti ovaj globus i uginuti.
Kao da vidim taj let izdaleka, pratim ga i pružam mu ruku da prijeđe most koji stoji između mene i Neba.
Kasno ili rano saznajemo za darove što su nam bili pred vratima, a nitko ih nije uzeo.
Zašto leptir nije uzeo ponuđene darove? Nije ih prepoznao kao svoje.
Dok se Nebo naginje pokazujući naklonost i ovog popodneva, u nekom čudnom stanju moje misli dotiču tebe i pitam se, kako bi bilo da te nisam srela?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
