Vrijeme luta sjenovitim stazama, ptice tako tiho pjevaju ..
Jutarnje rose su rijetke…
Između lišća nema svjetla, nema sjene, nema ničega..
Samo kiše romore kao tuđe usne što zlo govore...
Već pet dana u susret mi dolazi netko, bez tijela.. Netko…
Odvodi me lukavstvom, odvodi me - meni?
Vidjela sam sjenu bisera iz školjke sa dna mora…
Temelji su na dnu…
U šumoru kiše prepoznajem svoj ritam srca, onaj ritam što me uvijek odvodi k tebi…
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
edin.kecanovic
