Gledala sam sinoć Mjesec u oblaku, umotanog prozračnom prozirnošću.

Moje oči su zalutale na prekogranične ceste, usnula polja i kad se noć razlomila na svoje dvije polovice, u snu su sve linije na dlanu mirovale.

Čula sam da misliš: «nisi ona ista». Znaš da sam ostala uvijek ista.

Ne prepoznajem tvoje misli, ne prepoznaješ moj dah. Tješila me hladnoća noći i glazba što se razlijegala uskim prostorom mog automobila.

Lagane stvari su se vrtjele, a ja sam sve dublje tonula u vodene dubine, kojima kraja nikada nisam vidjela.

Ne poznaš detalje odraza u zrcalu. Ne vidiš taj odsjaj mene u svojim očima.

Postoji vrijeme za nas.

Postoji vrijeme za nadu.

Postoji vrijeme za ljubav.

Postoji vrijeme za sve.

http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php