Iz praznine bijelog izronilo je moje blijedo lice kao mlado drvo na zelenoj čistini.

Iz te praznine bijelog krenuh dalje, prema nekom brodu na mirnom jezeru što pokreće moje plavo nebo.

Tiša od noći, opet sam se poput zmije sklupčala ispod svog kamena iz mog razrušenog grada i pozvala sve vilinske suze natrag u umorne oči.

Legla sam ispod tog kamena iz mog razrušenog grada, dok vesela djeca pletu vjenčiće od tratinčica i stavljaju na svoje male glave.

Bezimena, tiha, iz praznine bijelog opet u prazninu bijelog.

U mir mira, bez nemira i bez pitanja između Neba i Zemlje... postojiš li negdje? ... čekaš li me negdje? ... tražiš li me u drugim ženama i nakon tog shvaćaš: "ne, to nije ta" i ideš dalje?

Nemam više takvih pitanja.

Ostala je samo praznina bijelog i moje blijedo lice.

http://shadowofsoul.blog.hr

 http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

"Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)