napisano 13.07.2005. u 7:03h
na portalu Iskrica weblog,
a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=59888
Pamtim obalu života gdje sam hodala i dodirivala tvoje svijetlo lice.
Tih dana smo plovili našim snovima, pokazivao si mi zvijezde na tamnoplavom baršunu: "kao tvoje oči" govorio si mi.
Šetali smo Gornjim gradom osjećajući erupciju boja u nama i približavao si svoje usne mom vratu, a ispod struka su se javljali cvrčci, dok si svoje usne pretakao u moje.
Moja sjećanja na te trenutke su preživjela, tvoja su uništena, u tvojima nas nema, tvoje noći su gorke, prazne, tamne.
Rekao si "ne", rekla sam "da".
I … otišla sam.
U posrnulim jutrima nije me bilo.
Prolazila sam kroz razne koridore hladnoće tvog plavog pogleda, na trenutak tražeći onu toplinu.
Nije je bilo.
Zvala sam te riječima: "..posjeti sa mnom tvoju dušu, ozdravimo je, nađi njen grob u svom srcu i ponovo oživi neke slike, bit će ti lakše živjeti."
Pitao si me u svojim snovima: "kako to učiniti?".
Nemam odgovor na tvoje pitanje.
Ja i dalje sama hodam i divim se mladom jutru, osjećam nepoznate valove sa sjevernih mora i istim žarom palim vatre u svom srcu, kojeg više nemam.
Ostala je samo njegova sjena... i ja trajem i umirem po mračnim ulicama, u sumnjivim društvima, postavljam svijeću na sredinu stola i očekujem gosta koji neće doći.
U sedmoj noći spojit će mi se misao s nečijom i zalelujat ću prema njegovim usnama, da u sunčanom jutru zaronim u kristalnu dubinu plavog čistog pogleda.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
