I kao dvije zvijezde na nebu, čije suze polako kapaju u zemaljske oceane, čekamo da se dogodi susret između vječnosti i sada.
Iznad koraljnih usana lebdi zrak tek da se udahne, a usne se ne otvaraju. Hoće li usne čekati da se otvore i udahnu ga ili će prolelujati dalje?
Oči duše su osjetljive… vide daleko i ponovo se sklapaju, a iza mojih golih ramena stoji muškarac – neodlučan i zbunjen.
Kako prići i ostati?
Možda iza četvrtog dana, prvog od snijega, osjetim njegove ruke na golim ramenima.
Možda.
http://shadowofsoul.blog.hr
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
irida
bglavac
