Zlatno sunce prosipa snopove svjetlosti po likovima i krasnoj planeti. Ah, kako smo hodali onim šumovitim stazama tamnih sjena gdje smo na polumrtvim izvorima zaustavljali trenutke zatvaranja kruga i pretakanja jednog u drugi.

Iz tih nepomičnih sfera, tko će mi reći što se stvarno dogodilo?

Što je bila stvarnost, a što san?

Jesam li sanjala ili sam zaustavila polugolog čovjeka i pozvala ga nekim izmišljenim imenom?

U zavjetrini mojih dlanova spavaju prelomljene linije i čekaju opet novo buđenje tankih prstiju sudbine što pletu nevidljive mreže mašte na slabašnom tlu stvarnosti.

Imala sam sjenu Mjeseca na čelu, dok sam u sjećanju oblikovala tvoje konture, ali iz nekog drugog sjećanja izrasle su sumnje, nemiri, prolazni snovi.

Ne spominjem te više glasno... tek u sebi započnem neko slovo, ali se zaustavim, jer je sve nasukano na oštre hridi, a noćne staze me odvode u druge ulice Gornjeg grada.

Kad dodirnem ledenu kocku vrućeg neba možda ću kao umoran Mjesec spustiti svoju pustinju prema moru soli, da bih napravila ocean i zaplivala u nepregledne užarene praznine.

http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php