Ispod mog balkona zašumila je niska trava na svježem noćnom vjetru, dok je snop svjetla pokrivao oblike tijela, koja su se kretala prema kartama sudbine.
Ponoć. Ulazila sam u tamne vode snova i gledala tvoje oči kako klize niz moj vrat.
Ove karte sudbine promiješala je nečija ruka i porazbacala ih po mojoj sobi po kojoj hodaš samo ti.
Nakon dugog vremena, opet se čuje zdravi smijeh i vidi bljesak plavih očiju.
Došao si iz obećane zemlje i odmaknuo grozdove pitanja što su bila obješena oko mog vrata.
Obukao si me u pjenu svog zamagljenog pogleda i poluzatvorenih očiju svojim usnama dotaknuo moje.
Naravno, tijelo je došlo u stanje povišene temperature, a kroz osjetljive oči duša je vidjela točno ono što vidi.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
edin.kecanovic
irida
bglavac
